Mirko Švenda - Žiga Međimurski

(english portfolio)
Rođen u Prelogu, 07. svibnja 1964.g. kao deveto dijete, od majke Marije i oca Antuna.

Žiga veli: "Već kod prvog plača, doktor Franin je zaključio: "To će biti pjevač!" Zašto spominjem dr. Franina? Zato jer je 40 godina poslije došao na moj koncert, stisnuo mi ruku i ispričao priču o prvom plaču, sjećajući se teškog poroda gospođe Marije te rekao da je htio uživo čuti pjevanje "Žige međimurskog", uz riječi: "Imaš prekrasan glas i finu interpretaciju međimurske pjesme. (Laskali su mi taj stisak ruke i te riječi, jer to je čovjek koji mi je pri porodu spasio život)."
U prvim školskim danima, zamijećen kao dijete s lijepim glasom, koje uvijek pjeva solo dionice u razredu, na raznim školskim priredbama i prigodnim svečanostima. Svih 8 razreda osnovne škole odličan učenik, no uvijek nemirna duha, sam sebe voli nazvati «pozitivan nemirko». Prvi koraci u glazbi bili su 4 dana škole harmonike kod prof. Đurđe, da bi s 13 godina osnovao svoj bend pod nazivom «Amor», u kojem je svirao bubnjeve. Specifično za taj bend bilo je što su jedini imali bubnjara kao glavni vokal. U drugom bendu, koji se zvao «Cezar», imao je funkciju frontmena-pjevača i tu se počelo primjećivati da Žiga, kao pjevač, u svojem nastupu ima «ono nešto».

U ranim 90-im, nastupa puno po humanitarnim koncertima i zabavama po hrvatskim klubovima i hrvatskim katoličkim misijama u Europi, a u koje ga rado pozivaju i danas. Izvjesno vrijeme svirao u bendu «Peti As», pratećem bendu Tomislava Ivčića. Tu Ivčić primjećuje njegove vokalne sposobnosti i dogovara se prvi album za Žigu, međutim, teške tragedija i smrt Tomislava Ivčića, zaustavlja razvojni put Žige kao pjevača. Poslije toga, Žiga ulazi u svijet etno glazbe i u to vrijeme pokreće vlastitu izdavačku kuću pod nazivom «Muraland-Švenda», u okviru koje je objavio 5 albuma: 3 albuma s međimurskim starinskim napjevima, obrađenim na moderan način i s «električarskim» instrumentima, a pod nazivima «Fijolica 1», «Fijolica 2» i «Fijolica 3», 1 album s autorskim pjesmama Stjepana Đurkina, pod nazivom «Neka me pjesma odvede», rađen za privatne potrebe g. Đurkina te 1 album s crkvenom tematikom, gdje Žiga pjeva o zaštitnicima pojedinih međimurskih župa, pod nazivom «Zvona zvone».
Svih 5 albuma na lokalnom području, u Međimurju, postiglo je vrlo zapažen uspjeh i postavilo Žigu na broj 1 kao pjevača u Međimurju. Šesti album pod nazivom «Cukor pekeraj» u izdanju «Croatia Recordsa», bio je pokušaj Žige da se probije i van granica Međimurja, ali je ostao nezamijećen zbog ondašnjih previranja u toj izdavačkoj kući. Zadnje 3 do 4 godine, Žiga intenzivno nastupa po svim festivalima, na kojima se pjeva uživo, od Požege, preko Pitomače, do Koprivnice, Krapine i Blata na Korčuli, a na Etnofestu Neum, sudjeluje punih 11 godina. Upravo na tom mjestu, u Neumu, došlo je do velikog pomaka u Žiginoj karijeri, kad je 2006.godine predstavio projekt «Žiga&bandisti».

Bandisti su prateći bend Žige, koji sviraju na puhačim limenim instrumentima (namjerno bez saksofona i klarineta), ali s bubnjarom te se može reći da je to poseban etno izričaj, na «Žigin» način. Ova glazba svirana na «sirov», starinski način bandista odiše pozitivnom energijom, emocijama, a posebnost svemu tome daje Žigin vokal, bojom i rasponom možda jedini odgovarajući za međimursku glazbu trenutno u Hrvatskoj. Upravo to pokazuje i dokazuje 7. album u izdanju «Croatia recordsa», pod nazivom «KonkrETNO», koji se u 8 mjeseci, kako je izdan, nalazi među prva 4 albuma po prodavanosti, ali po izvješću cd shopova, bez «napuhivanja» tiraža izdavača, dakle realna prodaja.

Album «KonkrETNO», pozitivno je prihvaćen od strane novinara, struke, tv i radijskih urednika pa čak i kolega pjevača i svirača, a posebno od publike. Žiga laganim, ali sigurnim koracima, ovim albumom probija put prema world glazbi, gdje mu je i mjesto.